Morski otpad

O pokazatelju "Morski otpad "

Morski otpad nastaje uslijed ljudskih aktivnosti na kopnu ili moru. Pokazateljem se prate količine i sastav morskog otpada, na morskoj površini, morskom dnu, te količine otpada naplavljenog na obali. Veliki udio količina morskog otpada odnosi se na otpad od plastike koji zbog svoje dugovječnosti predstavlja veliku opasnost za morski život, okoliš i ljudsko zdravlje.

Cilj

  • sprječavanje nastanka otpada, sprječavanje odbacivanja u okoliš, sprječavanje negativnih utjecaja plastike u okolišu

Opis

Slika: Najčešćih 10 otpadnih predmeta naplavljenih na obali u 2021. godini na tri mjerne postaje
Slika: Udio jednokratnih plastičnih predmeta (SUP) u izmjerenom morskom otpadu od 2017 do 2022. godine
Slika: Udio pojedinih otpadnih predmeta na morskom dnu u 2020. godini

Procjenjuje se da oko 8 milijuna tona otpada od plastike godišnje završi u svjetskim morima. U Europskoj uniji plastika čini između 80 % i 85 % otpada pronađenog u moru i na obali, izmjerenog kao broj komada otpada na plažama. Plastični predmeti za jednokratnu uporabu čine 50 %, a predmeti povezani s ribolovom 27 % ukupne količine. Procjenjuje se da oko 80 % otpada u more dospijeva iz kopnenih izvora i aktivnosti s kopna, dok je 20 % rezultat neodgovornih aktivnosti u pomorskom prometu i ribarstvu. U Republici Hrvatskoj (RH) problem čini i unos prekograničnog otpada koji morskim i vjetrovnim strujama dospijeva iz susjednih jadranskih zemalja za vrijeme nepovoljnih meteoroloških i hidroloških uvjeta. 

RH nema sustavni model gospodarenja morskim otpadom, trenutačno od 119 najvažnijih iskrcajnih mjesta/ribarskih luka, svega 6 % raspolaže spremnicima za odvojeno sakupljanje ribolovnih alata ili morskog otpada.

U okviru Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora, u RH se prate: količina i sastav krupnog otpada naplavljenog na obali; količina i sastav krupnog otpada na površini i na morskom dnu; količina, raspodjela i sastav mikroplastike na plažama i površini mora; količina i sastav progutanog morskog otpada. Za sada rezultati monitoringa nisu dovoljni da bi se procijenila količina otpada koja na kraju završi u moru na bilo koji način, s kopna i mora.

Otpad naplavljen na obali prati se od 2017. godine na tri odabrane lokacije, a tijekom 2019. godine na dodatnih sedam lokacija. S obzirom na neujednačen broj postaja i učestalost uzorkovanja, trend nije moguće odrediti. Glavni izvori otpada naplavljenog na obali su onečišćenje s kopna od turizma, ilegalnog odlaganja otpada, unos rijekama, kanalizacija, donosi strujama i vjetrovima dok su glavni izvori s mora otpad s brodova i ribarske aktivnosti. Uz otpad od plastike, koji čini najveći udio na svim praćenim lokacijama (94%), otpad čine odbačeni predmeti od stakla, metala, drva, papira, tekstila, gume.

Plutajući otpad s površine mora prati se od 2017. godine na tri odabrane lokacije te na tri dodatne lokacije tijekom 2019. godine. Predmeti koji se pronalaze kao plutajući otpad su u rangu od velikih brodskih ili kontejnerskih predmeta, ribolovnih mreža, boca, plastičnih vrećica, preko malih potrošačkih predmeta, do komadića i dijelova predmeta i čestica mikroplastike. Plastika je najzastupljenija kategorija plutajućeg otpada, kako na pojedinačnim postajama, tako i u ukupnom udjelu (98 % u 2021. godini), među kojima uglavnom prevladavaju predmeti veličine od 2,5-10 cm.

Količine i raspodjela otpada na morskom dnu pokazuju znatnu prostornu varijabilnost. Zahvaljujući morskim strujama, otpad se akumulira na određenim lokacijama. Otpad na morskom dnu prati se od 2017. godine na tri odabrane lokacije na području sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana, te tri dodatne postaje u 2019. godini. 

U okviru Projekta HRPWD kojeg je provelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (sada Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije), iz podataka o izmjerenom morskom otpadu na svakoj od mjernih stanica, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, izdvojeni su podaci koji se odnose na otpadne plastične predmete za jednokratnu uporabu (SUP) te otpadne ribolovne alate. Udio SUP otpadnih predmeta u ukupno izmjerenom otpadu iznosi prosječno 59%.

  • Godišnje se u hrvatskom priobalju provede između 200 i 300 ekoloških akcija čišćenja obale, oko 80 većih ronilačkih ekoloških akcija s više od 20 ronilaca, te otprilike isto toliko manjih akcija sa do desetak ronilaca. Tijekom ronilačkih akcija na pojedinačnim lokacijama ronioci obično prikupe između 200 – 500 kg, što ovisi o osobitostima područja. (za 2021. godinu potvrđeno je najmanje 85 t otpadnog ribolovnog alata izvađenog iz mora (izgubljenog/ostavljenog). Akcije se ne provode temeljem usklađene metodologije. Brojčano najzastupljeniji tip otpada je obično plastika sa oko 50 – 60 % ukupnog udjela, nakon toga staklo sa 20 – 30 %, te metal 15 – 20 % ukupne količine. Među plastikom najučestaliji predmeti su bile plastične vrećice uključujući i njihove dijelove, te ostaci folija za skupno zamatanje, te plastične boce. U uvalama orjentiranim ka jugu prevladava naneseni otpad – uglavnom plastika, dok na sidrištima brodova, te u lučicama većinu čini staklo i metal. 

Neke su okvirne procjene da u RH godišnje u more dospije oko 3.000 t otpada (Funduk i sur., 2021), dok bi se, uz sadašnju praksu organiziranja akcija čišćenja, godišnje moglo iz mora ukloniti oko 500 t otpada, što čini 17%

Pravni okvir

  • Propisi RH: 
    • Akcijski program Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (NN 153/2014)
    • Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. do 2028. godine (NN 84/2023); 
    • Zakon o gospodarenju otpadom (NN 84/2021); 
    • Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku (NN 137/23)
  • EU i međunarodni propisi: 
    • Direktiva 2008/56/EZ o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji)
    • Direktiva 2008/98/EZ o otpadu (Okvirna direktiva o otpadu); Uredba (EZ) 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu

Metodologija izrade

  • Sustavna bilježenja morskog otpada na području hrvatskog dijela Jadranskog mora započela su projektom DefishGear (2007-2013), a od sredine 2017. godine u okviru „Akcijskog programa Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora“, Referentni centar za more provodi praćenje parametara potrebnih za ocjenu stanja Deskriptora D10 Okvirne direktive o morskoj strategiji (ODMS – MSFD). 
  • Metodologija primijenjena za praćenje krutog otpada temelji se na preporukama EU MSFD TG10 „Smjernice o praćenju morskog otpada u europskim morima (2013.)“; (Guidance on Monitoring of Marine Litter in European Seas, 2013) te ostalim relevantnim metodološkim dokumentima (OSPAR, NOOA, UNEP/MAP MEDPOL itd). Tijekom provedbe monitoringa popisuje se kruti otpad veći od 2,5 cm, te mu se određuje pripadnost prema podkategorijama (G – kodovima) i kategorijima (plastika, guma, tekstil, papir/karton, metal, i dr.). Rezultati praćenja i promatranja parametara morskog otpada upisani su na odgovarajući način u JADMON bazu.  

Izvori

  • Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT)
  • Referentni centar za more (Institut za oceanografiju i ribarstvo Split, Institut Ruđer Bošković Zagreb) 

Prikupljanje podataka

  • godišnje

Dokumenti 

 

Ažurirano: 3.11.2023.